“Tebi taj osmijeh dobro stoji. Drago mi je što nisu uspjeli da ti ga oduzmu.”
“Ko?”
“Svi koji su pokušali.”
Fredrik Bakman (“Slika s morem”)
–
Dugo sam odlagala pisanje ovog teksta jer mi se činilo da moje riječi neće moći dovoljno dobro da dočaraju magiju ove knjige. I dalje sumnjam da ću uspjeti, ali odlučila sam da pokušam — jer Slika s morem Fredrika Bakmana to zaista zaslužuje.
Fredrik Bakman, autor svjetski poznatog romana Čovjek zvani Uve, i ovoga puta pokazuje zašto je jedan od najvoljenijih savremenih pisaca. Njegov najnoviji roman ne samo da posjeduje filmski potencijal, već donosi priču koja će vas istovremeno nasmijati i rasplakati, ispuniti nostalgijom i vjerom u ljude.
Kao i u prethodnim djelima, Bakman ostaje vjeran svom prepoznatljivom stilu — jednostavnom, toplom i duhovitom. Ipak, ono što najviše fascinira jeste njegova sposobnost da iz običnih situacija i likova izvuče neobičnu dubinu. Likovi su mu stvarni, slojeviti, psihološki uvjerljivi — takvi da ih pamtite dugo nakon što zatvorite knjigu. Kada jednom uzmete Sliku s morem u ruke, teško ćete je odložiti dok je ne dovršite.
Radnja romana prati četvoro prijatelja — Joara, Teda, Ali i umjetnika Kima — tokom jednog posebnog ljeta, dvadeset pet godina ranije, kada je nastalo umjetničko djelo po kojem roman nosi ime. Paralelno se odvija i priča u sadašnjosti, gdje upoznajemo osamnaestogodišnju Luizu, čiji se život neočekivano prepliće s njihovim. (Zanimljivo je napomenuti da je originalni naslov romana Prijatelji, ali prevodom Slika s morem roman ništa se ne gubi — naprotiv, dodaje mu se poetska nota.)
Ovo je roman o gubitku, promjeni, tugovanju, ali i o snazi prijateljstva, radosti, nadi i novim počecima. Bakman piše o porodicama koje sami biramo, o umjetnosti i važnosti toga da budemo dio tuđih života. Iznad svega, ovo je roman koji podsjeća na suštinu književnosti — da probudi emocije koje nas podsjećaju da smo živi.
Posebno dirljiv motiv romana jeste završetak svakog dana koje prijatelji zajedno provode — uz jednostavan pozdrav “sjutra“. U tom „sjutra“ leži obećanje da će se ponovo vidjeti, da će život, uprkos boli, nastaviti da teče. Dok su im dani ispunjeni suncem i smijehom, njihove večeri skrivaju tamnije tonove — zlostavljanje, bijes i bol. U toj dinamici, Bakman istražuje jedno od najvažnijih pitanja: šta zapravo znači biti prijatelj i kako pomoći drugome i učiniti njegov život ljepšim.
Atmosfera romana je toliko živa da gotovo možete osjetiti miris mora, čuti šum talasa i smijeh mladosti. Uz to, osjeća se i tuga koju nosi Luizin lik, njen put preživljavanja i sazrijevanja. Završila sam knjigu brzo, ali sam joj se vraćala više puta, uživajući u svakoj rečenici, posebno u onim trenucima kada se putevi četvoro starih prijatelja i Luize ukrštaju.
Slika s morem je roman koji istražuje život u svoj njegovoj složenosti — ljubav, povjerenje, gubitke i nove početke. Dirljiv, iskren i emotivan, podsjeća nas da upravo kroz priče poput ove učimo da vjerujemo u ljubav, u ljepotu, u ljude i u ono neuhvatljivo — u sjutra.
Aleksandra Vujisić
