„Evo te, puziš kroz dane, izgladnjeli genije.”
(Džon Fante)
–
Imam jedan problem – kad otkrijem pisce u čijim djelima istinski uživam dobijem panični napad i potrebu da što prije pronađem i pročitam sve što su ikada napisali. Džon Fante, čije sam knjige čitala prije desetak godina, jedan je od njih, pa iako trenutno čitam neka sasvim drugačija djela njihov prikaz će pričekati.
Fanteovo najljepše djelo, roman “Upitaj prah”, s pravom se može smatrati vrhunskim postignućem književnosti. Majstorstvo s kojim je ova knjiga napisana najbolje se ogleda u tome da je od priče o ljubavnom trouglu napravio remek – djelo, prvenstveno zbog načina na koji gradi likove i briljantnih dijaloga kojima knjiga obiluje. Čitalac će, bez obzira na svoje afinitete, u Bandiniju, glavnom junaku romana, prepoznati umjetnika čija su osjećanja kompleksna, a nesavršenosti često predstavljene bez imalo uljepšavanja.
Interesantno je da je ovaj roman u vrijeme kada je štampan prošao gotovo nezapaženo, dok je mnogo kasnije postao poznat zahvaljujući nikom drugom do Čarlsu Bukovskom, koji nije krio svoju inspiraciju Fanteovom prozom. Bukovski, fasciniran Fanteovim djelima, tražio je godinama od svog izdavača da objavi “Upitaj prah”. U predgovoru ovog djela, on otvoreno priznaje Fanteovu ulogu u oblikovanju njegovog književnog glasa:
“Da, Fante je snažno djelovao na mene. Nedugo nakon čitanja ovih knjiga počeo sam da živim sa ženom. Ona je bila veći pijanac od mene i žestoko smo se svađali, a ja bih često vikao na nju: „Ne govori mi da sam kurvin sin! Ja sam Bandini, Arturo Bandini!“
Fante je bio moj bog, a znao sam da bogove treba ostaviti na miru, ne kuca se na njihova vrata. Ipak, pitao sam se gdje je živio na Anđeoskom letu, i zamišljao da možda i dalje živi tamo. Skoro svakog dana prolazio sam tuda i mislio: Da li je to prozor kroz koji se Kemil provlačila? Da li su to vrata hotela? Da li je to taj hol? Nikada nisam saznao.”
Ova izjava ne samo da govori o dubokom uticaju Fantea na Bukovskog, već i o temi identiteta i borbe koju obojica istražuju kroz svoje likove. U romanu “Upitaj prah”, Fanteova naracija o mladom umjetniku koji se suočava sa egzistencijalnim preprekama naglašava univerzalna pitanja umjetničke ambicije i lične nesigurnosti.
Činjenica da Fante za života nije dobio priznanje koje mu je pripadalo može se objasniti i time da ovaj roman više podsjeća na stil naših savremenika: pisan u prvom licu, bavi se danas toliko aktuelnom temom otuđenosti, nesigurnostima i neurozama. Uz to, nema sumnje da je Arturo Bandini u stvari sam pisac, budući da govori o mladom čovjeku koji uprkos egzistencijalnim nevoljama redovno šalje svoje rukopise izdavačima, ne odustajući od toga da će jednog dana biti priznati pisac. Ta (junakova) želja predstavljena je u romanu gotovo kao opsesija, pa tako nakon što prihvate jedan njegov rukopis čitamo:
„Stao sam još jednom pred ogledalo i izazovno zatresao pesnicom. Evo me ljudi. Pogledajte velikog pisca. Zapazite moje oči. Oči velikog pisca. Zapazite moju vilicu. Vilicu velikog pisca. Ljudi pogledajte ove ruke. Ruke koje su stvorile Kučence se smijalo i Davno izgubljena brda“.
Zbog opisa Los Anđelesa, njegovog odnosa prema gradu koji oscilira od ljubavi do mržnje, Fante je često nazivan “ocem L. A. književnosti”. Fante kao da ima dva života – jedan je život uspješnog pisca scenarija koji je uzimao novac filmskih studija da bi mogao da stvara knjige u kojima je uživao i koje je smatrao najvažnijim dijelom svoga rada. Kroz opise grada i njegovih stanovnika koji su, kao i mladi pisac Bandini, imali manje sreće, srijećemo se sa svježinom i lakoćom pisanja, ali i kontrastima koji oslikavaju njegov odnos prema svakodnevnici, kao i njegove lične nesigurnosti i nesavršenosti.
I dok se njegovo ime pominje u pjesmama bendova poput “Red Hot Chili Peppers”, ostaje nam da budemo zahvalni Bukovskom što je “pronašao” Fantea i vratio mu zasluženo mjesto u svjetskoj književnosti. “Upitaj prah” je pripovijest koja će vas inspirisati, emotivno angažovati i natjerati vas da preispitate vlastitu životnu i umjetničku potragu, pa je obavezno uvrstite na listu za čitanje.
Aleksandra Vujisić
