”Koliko zarađuju pisci? bilo je prvo što je rekla
nikada nije upoznala pisca
Ne baš mnogo rekao sam moraju da rade i druge stari
Šta to? rekla je
Recimo u pilani rekao sam peru podove predaju u školi beru voće
što god ima
rade šta stignu rekao sam
U mojoj zemlji rekla je
neko ko je išao na fakultet nikada ne bi prao podove
Ma to je samo dok počinju rekao sam svi pisci zarađuju mogo para
Napiši mi pesmu rekla je
ljubavnu pesmu
Sve su pesme ljubavne rekao sam
Ne razumem rekla je
Teško je objasniti rekao sam
Napiši mi je sad rekla je
U redu rekao sam salveta / olovka
za Semru napisao sam
Ne sad ludače rekla je ćušnuvši me u rame
samo sam htela da vidim”
Rejmond Karver
(iz pjesme “Za Semru, u borbenom duhu”, “Svi mi”)
–
Rejmonda Karvera sam u potpunosti otkrila tokom studija i, mada se rijetko vraćam knjigama koje pročitam iz straha da neću imati vremena za neke nove, njegovim kratkim pričama rado sam se vraćala, njegovoj poeziji nešto manje. Zato mi je drago što mi je ovog ljeta pod ruku došla njegova zbirka “Svi mi” i što sam se ovog ljeta podsjetila zašto njegova poezija zaslužuje podjednaku pažnju kao i proza.
Karver se najčešće spominje zbog njegovih se kratkih priča i minimalističkog stila koji je obilježio savremenu američku književnost. Zbirka “Svi mi” pokazuje da se ista preciznost, suzdržanost i emocionalna snaga mogu pronaći i u njegovoj poeziji, pa sam tako na samom početku dužna upozorenje da ovo nije zbirka koja nastoji da impresionira složenim metaforama: njena najveća vrijednost leži u jednostavnosti i iskrenosti (poznato je da je Karver pisao po nekoliko koncepata svake svoje pjesme i priče, ogoljavajući tekst do kosti i dalje ga svodeći na samu srž).
Karver piše o svakodnevnim situacijama, porodičnim odnosima, prolaznosti, bolesti, ljubavi, smrti i univerzalnije od toga ne može. Njegovi stihovi podstaknuti su “običnim” situacijama: razgovorima, pogledima kroz prozor, uspomenama ili kratkim susretima – ali upravo u tim naizgled nevažnim detaljima pjesnik nam otkriva univerzalna pitanja o ljudskom životu. Čitalac lako prepoznaje emocije koje pjesme nose jer nisu predstavljene patetično, već mirno, gotovo razgovornim tonom.
Posebno je upečatljiva Karverova sposobnost da malim brojem riječi gradi snažnu atmosferu. Njegove pjesme ostavljaju prostor za tišinu i razmišljanje, zbog čega njihov puni efekat često dolazi tek nakon čitanja. Umjesto da nudi gotove odgovore, autor podstiče čitaoca da sam pronađe značenje u iskustvima koja opisuje.
Tematski, zbirka je veoma raznovrsna, ali je povezuje osjećaj prolaznosti i potreba da se u svakodnevici pronađe smisao. Karver ne idealizuje život niti bježi od njegovih teških strana. Naprotiv, prihvata nesigurnost, gubitke i ograničenja kao sastavni dio ljudskog postojanja. Upravo zbog toga njegova poezija djeluje autentično i blisko, čak i kada govori o veoma ličnim iskustvima.
Jezik zbirke je jednostavan, gotovo prozni, ali nikada siromašan. Svaka riječ ima svoju funkciju, a odsustvo stilskih ukrasa dodatno naglašava emocionalnu iskrenost pjesama. Takav pristup čini Karverovu poeziju pristupačnom širokom krugu čitalaca, uključujući i one koji inače rijetko posežu za poezijom.
Svi mi nije zbirka koja se čita u jednom dahu. Njena vrijednost otkriva se postepeno, vraćanjem pojedinim pjesmama i promišljanjem o njihovim porukama. To je knjiga koja podsjeća da književnost ne mora biti glasna da bi bila snažna i da se najveće istine često nalaze u svakodnevnim životnim trenucima.
“Svi mi” predstavlja značajan dio Karverovog književnog opusa i potvrđuje da je, pored izuzetnog pripovjedača, bio i pjesnik izuzetne osjećajnosti. Ova zbirka preporučuje se čitaocima koji cijene suptilnu, iskrenu i misaonu poeziju, u kojoj jednostavnost postaje sredstvo za izražavanje najdubljih ljudskih iskustava.
Aleksandra Vujisić
